Konsenzus

Definicija: konsenzus je proces donošenja odluka koji teži nenasilnom rješavanju sukoba i kooperativnom razvoju odluka kojie svi ukljuceni u proces podupiru.

Pet je osnovnih elemenata potrebno za uspješno konsenzualno odlucivanje:

• spremnost na podjelu moci
• objavljeno opredjeljenje za korišenje konsenzualnog procesa
• zajednicki cilj
• “jaki” dnevni red
• efektivno facilitiranje

Kljucno stajalište: svaka osoba drži važan djelic istine

Vrijednosti: poštovanje, povjerenje, suradnja, nenasilje, dobra vjera, istinoljubivost, razlicitost, spremnost na pokuse, rješavanje problema.

Tri su stupnjeva u donošenju odluka:

• upoznavanje s idejom/problemom
• rasprava
• odluka

Važne uloge:

• facilitator
• pisari
• zapisnicar

Moguće uloge:

• vratar
• osoba koja pazi na vrijeme
• osobe za pripremu/ pospremanje
• osoba koja rasporeduje dnevni red
• osoba koja pazi na raspoloženje/ proces
• predlagaci dnevnog reda
• osobe za održavanje mira
• prevoditelji

Procedura: U procesu konsenzusa ne broje se glasovi. Ideje ili prijedlozi se predstavljaju, raspravljaju i revidirani po potrebi, prije dosezanja tocke odluke. O nijednom važnom pitanju ne bi trebalo upozanvati, draspravljati i odluciti na samo jednom sastanku. Ako se ne postigne konsenzus, ne poduzimaju se nikakve akcije. Namjera je da se nenasilno riješe sve nedoumice i sukobi, koji okružuju prijedlog/ideju, na nacin da se svi zaista slažu sa odlukom.

U procesu konsenzusa, osoba u grupi ima tri mogucnosti:

• zaustaviti prijedlog/ideju
• “stati na stanu”
• pristati

Šutnja se smatra pristankom

(IIFAC, International Institute fo Facilitation and Consensus, www.iifac.org )